OGLAŠAVANJE PROIZVODA I USLUGA
Oglašavanje
Članak 89.
(1) Za potrebe ovoga Zakona, oglašavanje proizvoda i usluga jest svako očitovanje u bilo kojem obliku koje netko daje u okviru svog zanimanja ili poslovne djelatnosti, a usmjereno je na promociju nekog proizvoda ili usluge.
(2) Zavaravajuće oglašavanje jest ono oglašavanje koje dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je oglašavanje upućeno pa je vjerojatno da će zbog toga to oglašavanje utjecati na ekonomsko ponašanje osoba kojima je upućeno.
(3) Zavaravajućim se oglašavanjem smatra i ono oglašavanje koje, zbog toga jer stvara zabunu kod osoba kojima je upućeno, vrijeđa ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente na tržištu.
(4) Komparativno oglašavanje jest svako oglašavanje koje, u svrhu promocije nekog proizvoda ili usluge, izravno ili neizravno upućuje na konkurenta na tržištu, odnosno koje, izravno ili neizravno upućuje na konkurentski proizvod ili uslugu.
Zabrana zavaravajućeg oglašavanja
Članak 90.
(1) Zavaravajuće oglašavanje nije dopušteno.
(2) Komparativno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Zabranjeno je oglašavanje koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo, koje je neetično i koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece, koje djeci upućuje poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi, ili bi se mogla zlorabiti, njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva.
(4) Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala na kućnim vratima i ulaznim vratima stana potrošača, kao i u poštanskim sandučićima ako je takva zabrana na njima jasno napisana.
Ocjena zavaravajućeg oglašavanja
Članak 91.
Prilikom odlučivanja je li određeno oglašavanje zavaravajuće, uzet će se u obzir sve odlike toga oglašavanja, a poglavito će se uzeti u obzir bilo koja obavijest sadržana u oglasu koja se odnosi:
– na svojstva proizvoda ili usluge, kao što su, primjerice, narav proizvoda ili usluge, sastav proizvoda, način i datum izrade proizvoda, način i vrijeme obavljanja usluge, dostupnost proizvoda ili usluge, količina proizvoda, prikladnost proizvoda ili usluge za korištenje u određene svrhe, zemljopisno ili komercijalno podrijetlo proizvoda ili usluge, rezultate koji se mogu očekivati od korištenja proizvoda ili usluge, rezultate i druge pokazatelje testova ili provjera provedenih na proizvodu ili provedenih glede usluge,
– na cijenu, način izračuna cijene te uvjete prodaje proizvoda ili uvjete obavljanja usluge,
– na narav, svojstva i prava oglašivača, njegov identitet i imovinu kojom raspolaže, njegove kvalifikacije, njegovo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja koje je dobio.
Pretpostavke dopuštenog komparativnog oglašavanja
Članak 92.
(1) Komparativno oglašavanje dopušteno je:
– ako nije zavaravajuće u smislu prethodnih odredaba ovoga dijela Zakona,
– ako se uspoređuju proizvodi ili usluge kojima se zadovoljavaju iste potrebe ili ako se uspoređuju proizvodi ili usluge iste namjene,
– ako su objektivno uspoređene odlike različitih proizvoda ili usluga koje su materijalne, bitne, usporedive i provjerljive,
– ako ne stvara zabunu na tržištu glede odnosa oglašivača i njegovih konkurenata, odnosno ne stvara zabunu na tržištu glede odnosa proizvoda ili usluge koja se oglašava te konkurentskog proizvoda ili usluge,
– ako ne obezvrjeđuje konkurenta na tržištu, njegove aktivnosti, njegove proizvode, njegove usluge, njegove žigove ili zaštićena imena,
– ako se, kod proizvoda s oznakom podrijetla, uspoređuju proizvodi istoga podrijetla,
– ako nije usmjereno na nepošteno iskorištavanje ugleda žiga, zaštićenog imena ili drugih obilježja konkurenta na tržištu, njegovog proizvoda ili usluge,
– ako nije usmjereno na nepošteno iskorištavanje oznake podrijetla konkurentskog proizvoda ili usluge,
– ako se ne odnosi na proizvod ili uslugu koji se oglašavaju kao imitacije proizvoda ili usluge sa zaštitnim znakom ili zaštićenim imenom.
(2) Ako se komparativno oglašavanje odnosi na proizvod ili uslugu koji se nude u okviru posebne ponude, u oglasu mora, na jasan i nedvojben način, biti istaknuto vremensko razdoblje unutar kojeg vrijedi posebna ponuda te ovisi li kupnja proizvoda ili usluge pod uvjetima iz posebne ponude o njihovoj raspoloživosti.
Zahtjev za prekid ili zabranu nedopuštenog oglašavanja
Članak 93.
(1) Osobe koje za to imaju opravdani interes ovlaštene su od suda zahtijevati da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja.
(2) Ako oglas još nije objavljen, ali je njegovo objavljivanje izvjesno, osobe koje za to imaju opravdani interes ovlaštene su od suda zahtijevati zabranu objavljivanja zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja.
(3) Na zahtjev stranke, sud može, uz nalog da se prekine zavaravajuće, odnosno nedopušteno komparativno oglašavanje, naložiti da se o trošku oglašivača objavi presuda u cijelosti ili djelomično, odnosno naložiti da se o trošku oglašivača objavi ispravak oglasa.
O čemu se ne raspravlja
Članak 94.
Prilikom odlučivanja o zahtjevima iz prethodnog članka, sud neće uzimati u obzir je li spornim oglašavanjem nekome počinjena šteta, odnosno je li vjerojatno da će nekome biti počinjena šteta, kao niti je li oglašivač kriv za to što je oglašavanje zavaravajuće, odnosno je li kriv što je komparativno oglašavanje nedopušteno.
Predmnjeva netočnosti navoda u oglasu
Članak 95.
(1) Na prvom ročištu za glavnu raspravu sud će zahtijevati od oglašivača da, u roku od 7 dana, dostavi dokaze koji potvrđuju točnost spornih činjeničnih navoda iznesenih u oglasu.
(2) Ako oglašivač ne dostavi tražene dokaze u roku iz prethodnog stavka ovoga članka ili ako sud smatra da su dostavljeni dokazi nepotpuni, smatra se da su sporni činjenični navodi izneseni u oglasu netočni.
Dio IV.
NOSITELJI ZAŠTITE POTROŠAČA
Glava 1.
NACIONALNI PROGRAM ZAŠTITE POTROŠAČA
Članak 96.
(1) Nacionalnim programom zaštite potrošača određuju se temelji politike zaštite potrošača u određenom razdoblju i obavlja izbor i opseg prioritetnih poslova na području zaštite potrošača, koji će se financirati iz proračuna. Nacionalni program zaštite potrošača donosi Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, za razdoblje od dvije godine.
(2) Hrvatski sabor donijet će Nacionalni program zaštite potrošača najkasnije šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Vlada Republike Hrvatske, jednom na godinu uoči Svjetskog dana prava potrošača, izvješćuje Hrvatski sabor o ostvarivanju politike zaštite potrošača iz Nacionalnog programa u proteklih godinu dana.
(4) Poslove vezane za provođenje politike zaštite potrošača, osobito praćenje i evidenciju obavljenih poslova iz Nacionalnog programa zaštite potrošača vodi Ministarstvo gospodarstva.
Članak 97.
Nacionalnim programom zaštite potrošača osobito se određuju:
– načela i ciljevi politike zaštite potrošača,
– zadaće koje imaju prednost pri ostvarivanju politike zaštite potrošača,
– okvirni opseg i program korištenja financijskih sredstava za ostvarivanje zadaća iz Nacionalnog programa,
– okvirni opseg i program korištenja financijskih sredstava za poticanje razvoja i djelovanja udruga potrošača.
Članak 98.
(1) Zaštita potrošača provodi se u javnom interesu, a provođenje ove zaštite osigurava Republika Hrvatska.
(2) Tijela koja dodjeljuju koncesije za obavljanje javnih usluga: opskrbe energijom, gradskog i prigradskog prijevoza, komunalnih i javnih govornih telekomunikacijskih usluga, dužna su osigurati da koncesionar pruža usluge na socijalno prihvatljiv način vodeći računa da osobe sa slabijim prihodima ili s posebnim socijalnim potrebama mogu koristiti javnu uslugu.
(3) Nadležna tijela državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su stvarati uvjete za tržišno natjecanje na području javnih usluga. U uvjetima monopolskog obavljanja ovih usluga nadležna tijela su dužna osigurati da se javne usluge obavljaju na socijalno prihvatljiv način, vodeći računa da osobe sa slabijim prihodima ili s posebnim socijalnim potrebama mogu koristiti javnu uslugu.
Vijeće za zaštitu potrošača
Članak 99.
(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra gospodarstva, imenuje Vijeće za zaštitu potrošača koje čine predstavnici nadležnih tijela državne uprave, Saveza udruga za zaštitu potrošača, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske obrtničke komore te ugledni stručnjaci s područja zaštite potrošača. Jednu trećinu članova Vijeća za zaštitu potrošača Vlada Republike Hrvatske imenuje iz sastava udruga za zaštitu potrošača.
(2) Vijeće za zaštitu potrošača je savjetodavno tijelo ministru gospodarstva. Vijeću predsjeda ministar ili osoba koju on ovlasti.
(3) Vijeće za zaštitu potrošača daje mišljenje ministru gospodarstva o prijedlogu Nacionalnog programa zaštite potrošača, koji Ministarstvo gospodarstva izrađuje za Vladu Republike Hrvatske.
(4) Prijedlog godišnjeg izvješća o ostvarivanju Nacionalnog programa zaštite potrošača, Vladi Republike Hrvatske daje Ministarstvo gospodarstva, na temelju mišljenja Vijeća za zaštitu potrošača.
(5) Rad Vijeća za zaštitu potrošača je javan. Vijeće donosi poslovnik o svom radu.
(6) Članovi Vijeća za zaštitu potrošača primaju naknadu za sudjelovanje u radu Vijeća. Visinu naknade određuje ministar, a sredstva za naknadu se osiguravaju u propračunu.
(7) Odluka o osnivanju i sastav Vijeća za zaštitu potrošača objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Članak 100.
(1) Odgovarajuće poslove na području zaštite potrošača određene Nacionalnim programom zaštite potrošača obavljaju udruge potrošača i ustanove s područja obrazovanja, u suradnji s lokalnom samoupravom.
(2) Poslovi iz članka 102. ovoga Zakona, razrađeni za provedbu u Nacionalnom programu zaštite potrošača, dodjeljuju se odlukom Vlade Republike Hrvatske na temelju javnog natječaja, a na prijedlog Vijeća za zaštitu potrošača.
Glava 2.
UDRUGE POTROŠAČA
Osnivanje udruga i Saveza udruga
Članak 101.
(1) Udruge potrošača osnivaju potrošači radi promicanja i zaštite svojih prava. Na udruge potrošača odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o udrugama.
(2) Sve udruge potrošača u Republici Hrvatskoj mogu se udruživati u Savez udruga za zaštitu potrošača radi provođenja politike zaštite potrošača, uzajamne potpore i ostvarivanja interesa udruga potrošača na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
(3) Savez udruga za zaštitu potrošača nastupa, u ime svojih članova, a na dobrobit svih potrošača, u javnosti i pred tijelima državne uprave, radi zaštite zajedničkih interesa potrošača, daje mišljenja na prijedloge propisa koji mogu imati utjecaja na potrošače, preko svojeg predstavnika sudjeluje u raspravama na sjednicama saborskih odbora koje su od interesa za potrošače te trgovaca i potrošača s ciljem zaštite potrošača.
(4) Savez udruga za zaštitu potrošača je pravna osoba.
(5) Savez udruga za zaštitu potrošača informira potrošače o njihovim pravima i objavljuje listu trgovaca koji su višekratno u proteklih godinu dana oštetili potrošače ili svjesno prodavali proizvode opasne za zdravlje i sigurnost potrošača.
(6) U radu Saveza udruga za zaštitu potrošača sve udruge sudjeluju ravnopravno.
(7) Predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača u svojem je mandatnom razdoblju član Vijeća za zaštitu potrošača.
(8) Savez udruga za zaštitu potrošača može osnivati mirovna vijeća uz suglasnost stranaka (arbitraža ad hoc).
Poslovi udruga
Članak 102.
Udruge za zaštitu potrošača mogu obavljati osobito sljedeće poslove na području zaštite potrošača:
– pružaju informacije potrošačima o njihovim obvezama i pravima i pojavama na tržištu,
– provode preko ovlaštenih laboratorija u zemlji, a po potrebi i u inozemstvu, naknadna ispitivanja proizvoda stavljenih na tržište,
– provode, putem ovlaštenih osoba, usporedne testove proizvoda i rezultate objavljuju putem medija,
– pružaju pomoć oštećenom potrošaču u nastupu prema trgovcu,
– vode evidencije o primljenim prijavama potrošača i postupcima poduzetim za njihovo rješavanje,
– o primljenim prijavama, poduzetim postupcima i postignutim rješenjima izvješćuju Ministarstvo gospodarstva i Državni inspektorat,
– daju primjedbe i prijedloge kod donošenja propisa koji se odnose na područje zaštite potrošača,
– pokreće, pred nadležnim sudom, postupke kojima od suda traži da određenom trgovcu ili operateru sredstava za daljinsku komunikaciju naloži prestanak poslovne prakse koja je u suprotnosti s odredbama glave 7., dijela II. ovoga Zakona,
– pokreće, pred nadležnim sudom, postupke kojima od suda traži da određenom trgovcu, skupini trgovaca iz istog sektora gospodarstva ili njihovim interesnim udrugama, zabrani korištenje nepoštenih ugovornih odredbi u standardnim ugovorima,
– pokreće, pred nadležnim sudom, postupke kojima od suda traži da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja, ili postupke kojima od suda traži da zabrani objavljivanje još neobjavljenog zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja,
– obavljaju i druge poslove iz područja zaštite potrošača.
(2) Za organiziranu pomoć potrošačima udruge za zaštitu potrošača osnivaju savjetovališta za zaštitu potrošača.
(3) Ministarstvo gospodarstva izdaje odobrenje za rad savjetovališta na osnovi potreba predviđenih Nacionalnim programom i stručne osposobljenosti osoba zaposlenih u savjetovalištu.
(4) Ocjenu stručne osposobljenosti osoba za rad u savjetovalištu daje Ministarstvo gospodarstva. Postupak ocjenjivanja stručne osposobljenosti uredit će se pravilnikom koji donosi ministar gospodarstva.
(5) Sredstva za rad savjetovališta osiguravaju se proračunom.
Preventivna zaštita potrošača
Članak 103.
Preventivnu zaštitu potrošača udruge provode pružanjem obavijesti i savjeta potrošačima te prosvjećivanjem potrošača.
Glava 3.
PROSVJEĆIVANJE POTROŠAČA
Školski odgojni programi
Članak 104.
Školski odgojni programi osnovnog i srednjeg školovanja trebaju sadržavati i osnovna znanja o obvezama, pravima i zaštiti potrošača.
Dio V.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 105.
Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona obavlja Državni inspektorat, te drugi nadležni inspektori (u daljnjem tekstu: inspektor), u skladu s ovlastima utvrđenim zakonom.
Članak 106.
(1) Inspektor će rješenjem zabraniti prodaju ako:
– trgovac prodaje proizvod koji ima nedostatak ili grešku, a nije ga fizički odvojio od ostalih proizvoda i jasno vidljivo i čitljivo obilježio na proizvodu i na prodajnome mjestu da se radi o prodaji proizvoda s nedostatkom i greškom (članak 13.),
– proizvod na rasprodaji nije jasno, vidljivo i čitljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja (članak 19. stavak 1.),
– najveći postotak sniženja cijena proizvoda na rasprodaji ne iznosi najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na početku rasprodaje (članak 19. stavak 2.),
– proizvod koji je na rasprodaji jer mu uskoro istiječe rok uporabe, nema jasno, vidljivo i čitljivo istaknut najmanji ili krajnji rok uporabe (članak 20.),
– trgovac nije fizički odvojio proizvode na rasprodaji od proizvoda koji nisu na rasprodaji i jasno, vidljivo i čitljivo istaknuo da se radi o rasprodaji (članak 21. stavak 1.).
(2) Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje.
Zabrana zavaravajućeg ili nedopuštenoga komparativnog oglašavanja
Članak 107.
(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni je inspektor ovlašten rješenjem pravnoj ili fizičkoj osobi privremeno, do pravomoćne odluke nadležnog suda, naložiti prekid započetog, odnosno zabraniti objavljivanje nezapočetog oglašavanja za koje postoji sumnja da je zavaravajuće odnosno nedopušteno komparativno oglašavanje.
(2) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje.
Dio VI.
PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 108.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, trgovac ako:
– zavaravajuće oglašava proizvod ili uslugu (članak 89. stavak 2. i 3.),
– oglašavanjem vrijeđa ljudsko dostojanstvo, ako je oglašavanje neetično, prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece, oglašavanjem djeci širi poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi ili bi se mogla zlorabiti njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva (članak 90. stavak 3.),
– postupa suprotno propisanom u članku 92. ovoga Zakona.
(2) Fizička osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 109.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba – trgovac, zajmodavac ili treća osoba ako:
– na zahtjev potrošača, proizvod koji ima nedostatak ne zamijeni novim proizvodom ili potrošaču ne vrati iznos plaćen za taj proizvod, odnosno ne snizi cijenu ili uz suglasnost potrošača, ne otkloni nedostatak na proizvodu, a bio je dužan to učiniti (članak 5.),
– u slučaju nedostatka u obavljanju usluge, na zahtjev potrošača ne vrati iznos koji je potrošač platio za tu uslugu, ne snizi cijenu ili ne otkloni nedostatak, a bio je dužan to učiniti (članak 5.),
– bez opravdanog razloga ne ispuni ugovor koji je sklopio s potrošačem ili ga ne ispuni na vrijeme (članak 5.),
– odbije s potrošačem zaključiti ugovor o prodaji proizvoda koji izlaže na prodajnome mjestu ili usluge koja je predmet njegovog poslovanja bez posebno opravdanih razloga (članak 7. stavak 1.),
– uvjete prodaje ne istakne jasno, vidljivo i čitljivo u prodajnom prostoru, a posebne uvjete za pojedine proizvode ne istakne jasno, vidljivo i čitljivo na prodajnim mjestima tih proizvoda (članak 7. stavak 2.),
– za usluge popravaka i održavanja proizvoda čija je vrijednost veća od 500 kuna, trgovac ne ispostavi potrošaču predračun i radni nalog s opisom radova te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak te nepotpisani radni nalog uruči potrošaču (članak 7. stavak 4.),
– tijekom popravka proširi radni nalog bez prethodnoga pisanog pristanka potrošača (članak 7. stavak 5.),
– prodajnu cijenu proizvoda i usluge ne istakne jasno, vidljivo i čitljivo u kunama na način kako je to propisano člankom 8. stavkom 1. i 8. ovoga Zakona,
– ističe cijenu koja nije konačna za potrošača (članak 8. stavak 2.),
– kod prethodno zapakiranog proizvoda u potrošačkom pakiranju uz maloprodajnu cijenu ne istakne cijenu za jedinicu mjere tog proizvoda, ako su mjera pakiranja i jedinica mjere proizvoda različiti (članak 8. stavak 4.),
– oglašavanje ne sadrži cijenu na način propisan člankom 10. ovoga Zakona,
– potrošaču ne omogući provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kakvoću i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružane usluge (članak 12. stavak 2.),
– se ne pridržava prodajne cijene proizvoda ili usluga i uvjeta prodaje (članak 12. stavak 3.),
– cijenu posebnog papira za zamatanje i uporabu dodatnih ukrasa te usluge zamatanja ne istakne jasno, vidljivo i čitljivo (članak 15. stavak 2.),
– ne postupi sukladno odredbi članka 15. stavka 3. ovog Zakona
– na zahtjev potrošača ne zadrži ambalažu prodanog proizvoda (članak 15. stavak 3.),
– ako potrošač najkasnije u trenutku zaključivanja ugovora ne dobije pisanu obavijest o njegovom pravu na otkazivanje ugovora zaključenog izvan poslovnih prostorija trgovca (članak 31. stavak 3.),
– vraćeni novac ne uveća za zatezne kamate obračunate od trenutka primitka pisane obavjesti u raskidu ugovora do isplate (članak 34. stavak 3.),
– ne postupi sukladno članku 44. ovoga Zakona,
– traži razloge raskida ugovora unutar roka propisanog člankom 44. stavkom 1. ovoga Zakona,
– potrošaču zaračunava troškove, kamate ili kaznu, suprotno propisanom u članku 51. i članku 79. stavku 2. ovoga Zakona,
– u pisanom obliku ne obavijesti potrošača prije ili u vrijeme zaključenja ugovora o odredbama iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona,
– postupi suprotno odredbama članka 71. ovoga Zakona,
– osobi koja traži obavijest ne dostavi obavijest ili je ne dostavi sukladno članku 74. ovoga Zakona,
– zahtijeva od potrošača plaćanja suprotno propisanom u članku 80. ovoga Zakona,
– nameće ugovorne odredbe nepoštene u smislu članka 81. ovoga Zakona.
(2) Fizička osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna inspektor može kazniti na mjestu događaja prekršaja iz stavka 1. ovoga članka fizičku osobu – trgovca.
Članak 110.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba – zajmodavac ako:
– onemogućuje potrošaču da dođe do podataka kojima može dokazati poseban odnos između zajmodavca i trgovca (članak 68. stavak 1.).
(2) Fizička osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.
Članak 111.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba – trgovac ako:
– pruži podatke o potrošaču trećoj strani ili strani koja kao pravna ili fizička osoba djeluje unutar iste skupine poduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri u pisanom obliku (članak 7. stavak 3.),
– potrošaču ne prizna da je račun plaćen sukladno propisanom u članku 11. ovoga Zakona,
– potrošaču ne izda točan te jasno vidljiv i čitljivo ispisan račun (članak 12. stavak 1),
– dodatno naplati izdavanje računa (članak 12. stavak 4.),
– prigodom prodaje potrošaču ne preda ili predoči isprave iz članka 14. ovoga Zakona,
– je ambalaža škodljiva za zdravlje (članak 15. stavak 1.),
– ne postupi sukladno članku 16. ovoga Zakona,
– stavi na rasprodaju proizvod s greškom, a odbije upoznati kupca u čemu se sastoji greška na proizvodu (članak 21. stavak 2.),
– prodaju energije i vode potrošaču ne obračuna prema potrošnji u obračunskom razdoblju, primjenom tarifnog sustava (članak 22. stavak 2.),
– ne omogući potrošaču upoznavanje unaprijed sa svim uvjetima korištenja javnih usluga i te uvjete javno ne objavi (članak 22. stavak 3.),
– za odluke o pravima i obvezama potrošača ne pribavi mišljenje savjetodavnog tijela (članak 22. stavak 4.),
– pruža javnu uslugu ne osnuje povjerenstvo za reklamacije potrošača (članak 22. stavak 5.),
– ne održava propisane standarde i kvalitetu pružene javne usluge u skladu s posebnim propisima (članak 24.),
– ne sklopi pisani ugovor s potrošačem o korištenju usluga priključka i/ili pristupa javnoj telekomunikacijskoj mreži i ako ugovor ne sadrži sve propisane podatke iz članka 25. ovoga Zakona,
– potrošaču na njegov zahtjev besplatno ne omogući zapriječavanje određene vrste odlaznih poziva, odnosno poziva na određene vrste brojeva, sukladno članku 26. stavku 1. ovoga Zakona,
– ne omogući plaćanje pristupa javnoj telekomunikacijskoj mreži i uporabu javnih govornih usluga unaprijed (članak 26. stavak 2.),
– ne omogući potrošaču, u cilju izbjegavanja sporova, nadzor i kontrolu troškova nastalih uporabom javne govorne usluge (članak 27.),
– zahtijeva ili izričito uvjetuje kupnju proizvoda ili pružanje usluge s djelomičnim ili ukupnim predujmom i isporuči proizvod ili pruži uslugu nakon primitka predujma, te potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge ne obračuna i ne isplati kamate po kamatnjaku poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke dulji od jednog mjeseca (članak 28.),
– nema identifikacijsku karticu (članak 29. stavka 3.),
– bez prethodnog pristanka potrošača, prema potrošaču uporabi pojedinačna sredstva za daljinsku komunikaciju (članak 41.),
– prije sklapanja ugovora na daljinu putem sredstva za daljinsku komunikaciju ne obavijesti potrošača o svim odredbama iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona ili ako ta obavijest nije u skladu s odredbama iz članka 42. ovoga Zakona,
– potrošaču ne vrati plaćeni iznos novca u roku od 30 dana po primitku obavijesti potrošača da raskida ugovor (članak 47. stavak 3.),
– potrošaču ne uveća vraćeni iznos novca za kamate od primitka pisane obavijesti o raskidu do isplate (članak 51. stavak 3.),
– prijevarno iskoristi kreditnu karticu potrošača kojom potrošač plaća ugovoreni proizvod ili uslugu (članak 52.),
– potrošača ne obavijesti na način kako je to propisano člankom 62. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona,
– onemogući potrošača da svoje obveze iz ugovora o potrošačkom zajmu ispuni prijevremeno ili mu ne omogući razmjerno sniženje ukupnih troškova zajma (članak 64.),
– ne postupi sukladno propisanom u članku 70. ovoga Zakona,
– ostavlja reklamne poruke i materijale na kućnim vratima i ulaznim vratima stanova potrošača, kao i u poštanskim sandučićima, ako je takva zabrana na njima jasno napisana (članak 90. stavak 4.).
(2) Fizička osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi trgovca i oglašivača kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna.
Članak 112.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će za prekršaj pravna osoba – trgovac ako stavi u prodaju proizvod koji nema deklaraciju ili ako deklaracija ne sadrži sve podatke propisane u članku 17. stavku 1., 2. i 3. te članku 18. stavku 3. ovoga Zakona.
(2) Fizička osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi trgovca ili oglašivača kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 5.000,00 kuna.
Dio VII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 113.
(1) Propise iz članka 60. stavka 8. i članka 102. stavka 4. ovoga Zakona ministar gospodarstva donijet će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Vlada Republike Hrvatske imenovat će Vijeće za zaštitu potrošača iz članka 99. ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 2003.
(3) Do donošenja propisa iz članka 17. ovoga Zakona primjenjivat će se podzakonski akti doneseni na temelju članka 41. i 42. Zakona o normizaciji (»Narodne novine«, br. 55/96.), ako nisu u suprotnosti s ovim Zakonom.
Članak 114.
Na dan početka primjene ovoga Zakona prestaju vrijediti:
– odredbe članka 10. do 19., članka 32. i kaznene odredbe koje se odnose na privredne prijestupe i prekršaje iz navedenih članaka Zakona o trgovini (»Narodne novine«, br. 53/91., 77/92. i 26/93.), odredbe članka 18. stavka 2. i članka 22. Zakona o trgovini (»Narodne novine«, br. 11/96., 75/99., 76/99., 62/01., 109/01. i 49/03 – pročišćeni tekst),
– odredbe članka 41. i 42. Zakona o normizaciji (»Narodne novine«, br. 55/96.).
Stupanje na snagu
Članak 115.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjivat će se od devedesetog dana nakon objave.
Klasa: 330-01/02-01/01
Zagreb, 29. svibnja 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.